funta (prema njem. Pfund, od lat. pondus: uteg, težina).
1. Naziv mnogobrojnih starih mjernih jedinica mase, osnovanih na rimskoj funti (lat. libra), vrijednosti oko 327,45 g. Posljednje su u nas bile do uvođenja Metarskoga sustava (1876) ljekarnička funta (oko 420 g) te bečka ili trgovačka funta (oko 560 g). Funte su se obično dijelile na 12 unca (unča).
2. Osnovna angloamerička mjerna jedinica mase (engl. pound, znak lb), prvotno definirana pramjerom, a od 1963. god. kilogramom, vrijednosti lb = 0,453 592 37 kg; dijeli se na 16 unca (engl. ounce, znak oz).
3. Naziv za novčane jedinice Velike Britanije (engl. pound sterling: funta sterlinga), Cipra, Egipta, Južnog Sudana, Libanona, Sudana i Sirije. Britanska se funta često naziva i funta sterlinga, prema srebrnjaku, kojemu su monetarni standard određivali hanzeatski trgovci, koji su se nazivali esterlinzima (istočnjacima). Kao novac u optjecaju, funtu je prvi kovao engleski kralj Karlo I., 1642. Od 1817. apoen od jedne funte kovao se u zlatu. U XIX. i prvoj polovici XX. st. britanska je funta bila vodeća valuta u svijetu, a otad joj to značenje preuzima američki dolar, da bi na prijelazu u XXI. st. svijet novca bio razdijeljen u velike zone dolara, eura i jena. Do monetarne reforme 15. II. 1971. jedna je britanska funta bila razdijeljena u 20 šilinga, a jedan šiling u 12 penija, a otada samo u sto novih penija. Pri promociji eura (1. I. 1999) funta je ostala izvan sustava EMU-a. ISO-kod joj je GBP.
